top of page
Writer's pictureMaja Živanović

Put žene

Updated: 9. ožu 2023.


" Božanske žene, sva ljepota svijeta

i lavska gordost, i plahota srne,

kroz vaše čari uzvišene cvjeta

u plave dane, i u noći crne. "


Svaka od nas ima svoju priču.

Kada bi ja pričala svoju počela bi od početka.


Rođena sam savršena!

Kao mala djevojčica mogla sam namirisati gljive i bubamare i uvijek bi ih pronašla.

Voljela sam životinje, oduvijek, a one su voljele biti uz mene.

Imala sam dar koji su odrasli prepoznali. Kao dijete pronašla sam svoj arhetip u božici Artemidi- božici lova koja je bila zaštitinica divljine i divljih životinja.

U konje sam se zaljubila na prvi pogled, još u vrtiću. I to je odredilo tijek mog života.

I moji roditelji koji su podržali moju ljubav.


Bila sam brbljava i vesela, do škole.

U školi sam se povukla u školjku kao rak samac pred naznakom opasnosti. Moja senzibilna priroda zadrhtala je pred zahtjevima sustava i hladnoćom koju sam osjećala u odnosu s učiteljicom.

Stalno sam se osjećala nesigurno i to je utjecalo na moje samopouzdanje i način na koji doživljavam sebe.

Srećom sam redovito išla na jahanje s tatom i konji su uz njega bili moje sidro i sigurno mjesto.

Na vrhuncu mentalne faze sa 14,15 godina bila sam lagano depresivna, nisam voljela svoje tijelo, pogotovo svoje grudi koje su po mom mišljenju bile prevelike, i dalje nisam nikome o tome pričala.

U srednjoj školi sam procvjetala jer sam pronašla mjesto koje prihvaća individualnost i gaji kreativnost, Školu primijenjenje umjetnosti i dizajna na koju me inspirirala sestra.

Imala sam prekrasnu najbolju prijateljicu od 7. osnovne i uz nju sam učila o tome kako prihvatiti svoje tijelo jer je ona svoje voljela.


Bila sam cool i hrabra tinejđerka, nisam upadala u nevolje jer sam znala koristiti slobodu koju su mi roditelji dali. Primjera radi sa 17 godina sam bila na Rainbow festivalu u francuskim Pirinejima dva tjedna. Zaista sam imala puno krasnih iskustava tokom odrastanja.



Dečke sam voljela, ne pretjerano, rijetko koji mi se usudio prvi prići i to mi je uvijek bilo žao. Dugo sam mislila da nešto nije u redu sa mnom zbog toga.

Prvu ozbiljnu vezu počela sam s 19 s muškarcem koji mi je kasnije bio muž i s kojim sam dobila dijete. U mojoj 31 sam se rastala, naš sin je tada imao 6 godina.


Zašto dijelim s tobom sve ove crtice iz svog života?


Pa zato da vidiš da nam se svima događaju razne stvari u životu i da je naš život sazdan od tisuća iskustava i brojnih perioda koji su utjecali na nas da danas budemo ovakve kakve jesmo.


Jesi li svjesna koliko toga je utjecalo na tebe? Da je čitav jedan Svemir sadržan u tvom životu, tvojim iskustvima i tvojim mislima? Znaš li koliko je to bogatstvo?

Često razmišljamo o svojoj prošlosti u negativnom obliku: "da barem nisam ovo ili ono, da sam barem drugačije napravila"... Takve misli proizlaze iz neprihvaćanja sebe sada, žaljenja, želje da si drugačija. Ali ti si savršena ovakva kakva jesi, znaš li to?


Ne radi se o prčkanju po prošlosti, ali dobro je biti svjestan svega što je utjecalo na tebe. Vraćanje u prošlost može ti poslužiti da rekapituliraš svoja iskustva, da ih prihvatiš, ali ne da se emotivno zapetljavaš u kritiziranje same sebe ili drugih, okrivljavanje i žaljenje. To ti draga ne koristi.

Znam da možda ne možeš vidjeti koliko si prekrasna i koliko vrijednosti nosiš u sebi jer ti oči prekriva veo tvojih misli, jer se vrtiš u krug istih razmišljanja, emocija i tjelesnih osjećaja koji se vežu za tu istu priču koju ponavljaš sama sebi.


Vjeruj mi bila sam i ja tu i još se povremeno nađem u tim vrtlozima, ali sada ih prepoznajem i mogu iskoračiti van u sadašnji trenutak.



Konji su me toliko toga naučili, a jedna od lekcija koja je najvrijednija je kako biti i ostati prisutna ovdje i sada. Jer oni drugačije ne žive, a važno im je da si tu sada i da si svjestan sebe i svoje okoline, uz njih naučila sam prepoznati kada se zatvaram i kada upadam u samoprosuđivanje i isto tako kada sam mirna i otvorena, kada dišem duboko i kada sam opuštena. Biti miran i u trenutku ne znači da ignoriraš "stvarnost" i izazove koje ona donosi. Vjeruj mi, biti samohrana majka, vlasnik dva konja, psa i kornjače, freelancer/voditelj dva projekta itekako je izazovno, a događaju se i moji osobni procesi ispod površine.



Ali vratimo se tebi i putu žene.


Rođena si savršena s brojnim darovima svojstvenim samo tebi te si ih istraživala kroz djetinjstvo kad god si mogla sve dok mentalni procesi nisu potisnuli onaj tvoj prirodni i urođeni tok energije. To se događalo odrastanjem u zajednici, školovanjem, željom da pripadaš grupi, zahtjevima koje si iščitala ili koji su ti nametnuti kroz razne odnose u tvom životu (uključujući i odnos koji imaš sama prema sebi, sa sobom)...


Kroz fizičko sazrijevanje i psihološko-emocionalne promjene u pubertetu najčešće nemamo vodstvo koje je potrebno mladim djevojkama (kao i dječacima) te se gubimo u moru vlastitih želja, manipulacija izvana, utjecaja medija i vršnjaka, odnosima i seksualnosti koju istražujemo.

Tek si mlada jedinka, a već se toliko toga događa. Čak nije problem u tome što se toliko toga događa već u tome što smo do tada već posve rascjepkane unutar sebe i ne možemo razumijeti niti integrirati ta sva iskustva pa ih potiskujemo.

Zaboravile smo kako slušati poruke svog tijela, vodimo se mentalnim zamislima koje nastaju bombardiranjem informacija izvana, ne osjećamo se dobro ili ne osjećamo ništa, svašta nas žulja, a samo idemo dalje i dalje misleći da tako mora biti jer je tako većini.


Priroda je savršena, dala ti je sve. Mozak da misliš, srce da znaš, trbuh da ti instinktivno kaže kad si u nevolji.

Dala ti je psihu koja radi za tebe i koja će kad iskreno i cjelovito kreneš u neki proces taj proces završiti sama kao po zadatku.



Kad odeš u šumu, na livadu, na brdo ili uz more vraćaš se sebi bez napora, nemoj tada misliti jer samo smetaš. Ti si dio prirode pa samo osjećaj i upijaj, diši duboko, radi što ti dođe.





Prekrasna si samim time što postojiš, nadam se da znaš.

I postoji put kojim se možeš vratiti sama sebi i voljeti se više nego si ikada mislila.

Na tom putu ne trebaš ništa postati već otpustiti sve što nije tvoje, olinjati staru dlaku, isplakati tugu, skinuti oklope i maske.

I pogledati svoj odraz nanovo, nasmiješiti se, skinuti cipele i zaplesati kroz život u ritmu koji ti odgovara.



S ljubavlju, Maja <3


*Ako te zanima kako ti ja mogu pomoći na tvom putu i podržati te klikni na link horsesofmagic/ponuda



"I, kada stopom punom svetog mira

budite zemlji ritam svih otkrića,

slutim vas srcem plamenim svemira,

slutim i ištem tajnu vaših bića."


(Tin Ujević, "Žene među kraljicama" )



169 pregleda0 komentara

Nedavne objave

Prikaži sve

Comments


bottom of page